My eyelids are thinned by the heat so I can see this haze
Autori izložbe: Ágnes Várnai,  Ráhel Anna Molnár i Máté Elod Janky
02.10.–13.10.MŰTŐ, Budimpešta
Mentalni prostor nomada, bespolne persone, čije su središnje karakteristike formirane haotičnim i romantičnim odnosima prema mnogostranoj prirodi stvaranja. Lovac koji lovi sebe, dok se prilagođava neprijatnim uslovima kroz naizgled čudne, intimne putanje. Unutrašnje kontradikcije ove persone inicirane su maglovitim, vrelim, pseudo-apokaliptičnim okruženjem. Pored skulpturalnih instalacija i malih predmeta, spiritistički prostor ovog karaktera formiran je unutrašnjim dijalogom i zvučnom instalacijom.









My eyelids are thinned by the heat so I can see this haze I fall asleep eventually, laying curled up, entangled in my hair. I sleep deeply and I dream very rarely.“You must regulate your life.” I read it somewhere back then when I used to open my eyes to watch things. For a while now, I rather keep my eyes closed when I rise. My eyelids are thinned by the heat so I can see this haze through them. It always comes to my mind that I should pay attention to something. I would take my supplements to ease the dizziness but I don’t seem to find my mouth. I think I lost it back then, together with my compass. I don’t speak much ever since. I rather listen to my voice beating in the heat, loud and sharp. I’d run after it to find my mouth, but every time I do so, it comes to my mind, that I didn’t straighten my back for a while. I couldn’t move with all those bone inside me so I pulled out each of my vertebrae. I prefer crawling around, staying close to the ground, like, I can collect some things with my eyes closed. I wonder where have all the wetlands gone. It all became a desert of sorts, the enchanting ones where you’re covered in endless hot breeze and there’s no place to hide. What’s the use of looking back? I learned to make friends with all the waving images. I don’t know how long I’ve been watching this mirage of thoughts, fata morgana liquids foaming in the horizon. Memory loss, constant cleansing. A hunter hunting itself. I feel the acidic taste of my fluids, running in my veins and out through my skin. By now, it’s rather a thin layer, a border between this heat and my perception of it. I like it like this though. It gets thinner day by day. smelling like vinegar honey and wax, caused by the self-fermentation routine. one has to be fermented to keep focused. I care for myself. Mutation is constant. It’s all a matter of hunger, growing deep down in the molecular level, when your heart needs immediate energy, raw matter, to keep boiling. Microbes stuck in this glasshouse body, hunting themselves in lack of oxygen. They’re sucking out their supplements from intense emotion when the heat gets high enough. Fermentation is culturing. Essentially, cultures colonise thought. In fact, it’s desire that carries out fermentation during periods of intense exercise, where oxygen supplies are limited. Once I’ve learned the term fermentation comes from the Latin verb ‘fervere’…” to boil." I don’t remember where I heard it but I can still recall something of the feeling of being fascinated. Not much though…but I wanted to build something. Thought is just a trace of emotion that ate itself already. It’s the hot, sour water that pours down my body and flies up high to leave dried out remnants on the ground to collect..micro-particles of self-care that I can play with. doubts? doubts of what? doubts of my being. I can’t. shrink back...curl up, no respect, mess up, regret. – says the sound of million mouths with all these small teeth, greedy parasite. Please take me up. Doubt has no content. It’s just a tongue taped inside, flapping in my throat and I see the fire fading, and each moment shuts wide open, and every ocean’s deep white light is locked inside my mouth. Short breathing in and out as my spine curls up. Hot wet balls of air dropped deep in my throat with each breath, just to come back up and sigh out fast. I don’t know where I am. I see my tail and as if I was hunting, my veins stretching then no movement.What’s the use of sitting still when I can only hear my breathing, where are all my senses? Soggy tiles, daily routine on and on, stuck in the search for purity. and there I realised my vertigo is all there is and I can’t feel like chasing no more and I want to stay here for a while. Contamination is always involved in this process of culturing, I got used to it pretty fast though. It’s natural. Parasites need love too.







Moji kapci su istanjeni vrelinom tako da vidim ovu izmaglicu

Zaspim eventualno, ležeći sklupčano, upleteno u svoju kosu. Duboko spavam i vrlo retko sanjam: Morate regulisati svoj život. Pročitalo je to negde tada kada je otvaralo oči da gleda stvari. Već neko vreme radije držim oči zatvorene kad ustanem. Kapci su mi istanjeni vrelinom tako da vidim ovu izmaglicu kroz njih. Uvek mi pada na pamet da na nešto obratim pažnju.

Uzimalo bi suplemente kako bi ublažilo vrtoglavicu, ali izgleda da ne nalazi usta. Mislim da sam ga tada izgubilo zajedno sa kompasom. Od tada ne pričam puno. Radije slušam svoj glas kako kuca u vrelini, glasan i oštar. Trčalo bi za njim da pronađe usta, ali svaki put kad to učini, padne mu na pamet da neko vreme nije ispravilo leđa. Nije moglo da se kreće sa svom tom kosti u sebi, pa je izvuklo svaki svoj pršljen. Više volim da puzim okolo, držeći se blizu zemlje, kao, mogu sakupljati neke stvari zatvorenih očiju.

Pitam se gde su nestale sve močvare. Sve postade pustinja vrsta, očaravajućih u kojima si prekriven beskrajanim toplim vetrom i nema mesta gde se može sakriti.

Kakva je korist od osvrtanja?

Naučilo sam da se sprijateljim sa svim talasastim slikama. Ne znam koliko dugo već gledam ovu luziju misli, tečnosti fatamorgane koja se peni na horizontu. Gubitak memorije, stalno čišćenje. Lovac koji lovi sebe.

Osećam kiselkasti ukus svojih tečnosti, kako mi prolazi kroz vene i kroz kožu. Do sada je to prilično tanak sloj, granica između ove toplote i moje percepcije o njoj. Ipak mi se dopada ovako. Iz dana u dan postaje sve tanji.
miriše na sirće med i vosak, uzrokovan rutinom samo-fermentacije. Jedan mora biti fermentisan da bi ostao fokusiran. Brinem o sebi. Mutacija je konstantna.

Sve je stvar gladi, koja raste duboko na molekularnom nivou, kada vašem srcu treba momentalna energija, sirova materija, da nastavi da ključa. Mikrobi zaglavljeni u ovom telu staklenika, loveći se u nedostatku kiseonika. Isisavaju svoje suplemente iz jakih osećanja kada toplota postane dovoljno visoka.

Fermentacija je kultivisanje. U osnovi, kulture kolonizuju misao. U stvari, želja je ta koja vrši fermentaciju tokom perioda intenzivnog vežbanja, gde su zalihe kiseonika ograničene. Jednom sam naučilo da izraz fermentacija dolazi od latinskog glagola 'fervere' ... "ključati." Ne sećam se gde sam to čulo, ali još uvek se mogu setiti dela osećaja bivanja fasciniranim. Ipak, ne mnogo ... ali sam želeo da nešto sagradim.

Misao je samo trag emocije koja se već pojela. To je vrela, kisela voda koja se izliva po mom telu i visoko leti, ostavljajući isušene ostatke na zemlji da sakupi..mikročestice brige o sebi sa kojima se mogu igrati.

sumnje? sumnje u šta?
sumnje u moje biće. Ne mogu.
smanjiti se...sklupčati se, bez poštovanja, zabrljati, zažaliti. - kaže zvuk miliona usta sa svim tim sitnim zubima,
pohlepni parazit. Molim te, uzmi me.
Sumnja nema sadržaja. To je samo jezik zalepljen unutra, leprša mi u grlu i vidim kako se vatra gasi, i svaki trenutak se širom otvori, i svako okeansko duboko belo svetlo je zaključano u mojim ustima.

Kratko udisanje i izdisanje dok mi se kičma izvija. Vruće mokre vazdušne kugle su mi padale duboko u grlo pri svakom udisaju, samo da bi se vratile nazad gore i brzo uzdahnule napolje. Ne znam gde sam. Vidim svoj rep i kao da sam u lovu, vene se protežu, a zatim nema pokreta. Kakva je korist od mirnog sedenja kad samo čujem svoje disanje, gde su mi sva čula?
Vlažne pločice, svakodnevna rutina i dalje, zaglavljene u potrazi za čistoćom.

i tamo sam uvidelo da je moja vrtoglavica sve što postoji
i ne mogu više da jurim
i želim da ostanem ovde neko vreme.

Kontaminacija je uvek uključena u ovaj proces kultivacije, mada sam se navikao prilično brzo. Prirodno je. Parazitima je takođe potrebna ljubav.





Fotografija: Gergely Ofner
Tekst: Ráhel Anna Molnár
Zvuk: Máté Elod Janky
Prevod: Darko Vukić